PM₂.₅ su fine čestice promjera 2,5 mikrometara ili manje. Zbog svoje male veličine, ove čestice mogu dugo lebdjeti u zraku i prenositi se na velike udaljenosti, što ih čini ključnim pokazateljem onečišćenja zraka, osobito u vanjskom okruženju.
PM₂.₅ čestice prvenstveno nastaju procesima izgaranja, uključujući emisije vozila, grijanje kućanstava, industrijske aktivnosti i izgaranje biomase. U zatvorenom prostoru mogu nastati iz izvora poput kuhanja, grijanja, svijeća i pušenja ili mogu ući iz vanjskog zraka.
Zbog svoje veličine, PM₂.₅ čestice mogu prodrijeti duboko u pluća, pa čak i ući u krvotok. To ih čini posebno štetnima za ljudsko zdravlje u usporedbi s većim česticama.
Kratkotrajna izloženost povišenim razinama PM₂.₅ može uzrokovati iritaciju dišnog sustava, potaknuti napadaje astme i povećati broj hospitalizacija povezanih sa srčanim i plućnim bolestima. Dugotrajna izloženost povezuje se s ozbiljnijim zdravstvenim rizicima, uključujući povećan rizik od prerane smrti, osobito kod osoba s postojećim kardiovaskularnim ili respiratornim bolestima. Također može negativno utjecati na razvoj pluća kod djece.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), preporučene granice izloženosti za PM₂.₅ su:
• Kratkotrajno (24-satni prosjek): ispod 15 µg/m³
• Dugotrajno (godišnji prosjek): ispod 5 µg/m³
Održavanje razina PM₂.₅ unutar ovih granica ključno je jer i kratkotrajni vrhovi izloženosti i dugotrajno povišene koncentracije mogu značajno utjecati na zdravlje.