Kada govorimo o onečišćenju zraka u gradovima, promet često preuzima velik dio krivnje. No, podaci pokazuju da priča ipak nije tako jednostavna, a odgovor na pitanje „Što zapravo onečišćuje naš zrak?” može se znatno razlikovati ovisno o tome gdje živimo i o kojem je dijelu godine riječ.
Ovoga puta odlučili smo pogledati u vlastito dvorište. S korijenima u Hrvatskoj i dugogodišnjim iskustvom rada s podacima o okolišu, posebno nam je zanimljivo novo znanstveno istraživanje čiji je koautor i naš kolega Valentino Petrić, a koje detaljnije istražuje onečišćenje crnim ugljikom diljem Hrvatske.
Istraživanje donosi prvu sustavnu analizu izvora crnog ugljika na više mjernih postaja u Hrvatskoj, temeljenu na višegodišnjim mjerenjima na lokacijama koje obuhvaćaju kontinentalno, submediteransko i mediteransko područje. Istraživanje je provedeno u sklopu projekta Horizon Europe NextAIRE, uz dodatnu podršku programa Next Generation EU kroz projekte Environ Pollut Health. Cijeli znanstveni rad možete pročitati ovdje, a mi smo u nastavku izdvojili nekoliko nalaza koji su nam posebno privukli pažnju te vam donosimo što nam oni zaista govore o zraku oko nas.
Za početak: što je zapravo crni ugljik?
Crni ugljik (BC) nastaje nepotpunim izgaranjem fosilnih goriva i biomase. Nalazimo ga u česticama koje nastaju iz izvora poput cestovnog prometa i grijanja kućanstava na drva.
Važan je iz dva glavna razloga: utječe na ljudsko zdravlje, ali i na klimu jer učinkovito apsorbira Sunčevo zračenje. A za razliku od samog mjerenja masene koncentracije lebdećih čestica (PM), mjerenje crnog ugljika na više valnih duljina može nam pokazati i odakle onečišćenje dolazi – razdvajajući doprinos prometa od doprinosa izgaranja biomase, i to na satnoj razini, bez potrebe za naknadnom kemijskom analizom.
I tu stvari postaju zanimljive.
Zimi automobili nisu uvijek glavni krivac
Istraživanje je obuhvatilo podatke s osam mjernih postaja diljem Hrvatske – u Zagrebu, Osijeku, Slavonskom Brodu, Rijeci, Splitu, Višnjanu, Polači i Kopačkom ritu. Zajedno predstavljaju vrlo različite klimatske uvjete i izvore emisija – od kontinentalne unutrašnjosti do jadranske obale.
Rezultati pokazuju jasnu razliku između kontinentalne i obalne Hrvatske.
U Zagrebu, Osijeku i Slavonskom Brodu koncentracije crnog ugljika značajno rastu tijekom zime, pri čemu je najveći dio tog porasta povezan s izgaranjem biomase, prvenstveno grijanjem kućanstava na kruta goriva. Tijekom zime udio crnog ugljika povezan s izgaranjem biomase doseže oko 62 % u Zagrebu, 68 % u Osijeku i čak 73 % u Slavonskom Brodu.
Na obali je priča drugačija. Blaže zime znače i manju potrebu za grijanjem kućanstava, pa promet ostaje dominantan izvor tijekom većeg dijela godine. Split se pritom izdvaja po relativno malim sezonskim razlikama, a tijekom ljeta bilježi se čak i porast udjela crnog ugljika povezanog s prometom, što se podudara s pojačanim cestovnim prometom tijekom turističke sezone.
Naš zrak prati ritam naše svakodnevice
Podaci otkrivaju još jedan zanimljiv obrazac.
Dio crnog ugljika povezan s prometom pokazuje dva vrlo prepoznatljiva vrhunca tijekom dana: između 7 i 9 sati ujutro te ponovno između 17 i 19 sati. Drugim riječima, jutarnje i poslijepodnevne prometne gužve ostavljaju svoj trag i u zraku.
Zimi se pojavljuje još jedan signal. Od otprilike 16 sati počinje rasti udio crnog ugljika povezan s izgaranjem biomase, a vrhunac doseže između 19 i 22 sata, što se podudara s večernjim grijanjem kućanstava.
Na neki način, podaci o kvaliteti zraka prate ritam naše svakodnevice.
Jedan problem, različita rješenja
Možda je najvažniji zaključak istraživanja upravo taj da ne postoji jedno rješenje za kvalitetu zraka koje će jednako dobro funkcionirati svugdje.
Za kontinentalne gradove rezultati upućuju na prelazak na čišće izvore energije i čišće načine grijanja kao ključne prioritete. U obalnim gradovima, s druge strane, znatno važniju ulogu ima smanjenje emisija iz prometa.
Kako bismo donosili bolje odluke, prvo moramo razumjeti što se u zraku doista događa – gdje, kada i zašto.
I upravo tu dugoročna mjerenja i pouzdani podaci o okolišu prestaju biti samo brojke na ekranu i postaju alat za donošenje boljih i ciljanijih odluka.
Čestitke Valentinu i cijelom autorskom timu na istraživanju koje nam je dalo odličan povod da razgovor o crnom ugljiku proširimo i izvan znanstvene zajednice.
Authori:
Darijo Brzoja, Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ)
Valentino Petrić, Smart Sense Ltd
Mario Lovrić, Institut za antropologiju
Nikolina Račić, Institut za antropologiju
