Ugljikov dioksid (CO₂) je prirodno prisutan, bezbojan, bezmirisan i nezapaljiv plin koji se nalazi u Zemljinoj atmosferi. Nastaje prirodnim procesima poput disanja i razgradnje, kao i ljudskim aktivnostima, uključujući izgaranje fosilnih goriva.
U vanjskom okruženju razine CO₂ obično se kreću oko 400–420 ppm (dijelova na milijun), iako u urbanim područjima mogu biti više zbog prometa i ljudskih aktivnosti, ponekad dosežući 600–900 ppm. Na otvorenom, CO₂ se općenito ne smatra izravnim zdravstvenim rizikom pri uobičajenim koncentracijama, ali je važan pokazatelj osnovnih uvjeta zraka, izvora emisija te širih okolišnih i klimatskih trendova.
U zatvorenom prostoru CO₂ se prvenstveno stvara ljudskim disanjem, što znači da njegova koncentracija može brzo rasti u prostorima s većim brojem ljudi, osobito tamo gdje je ventilacija ograničena. Zbog toga se CO₂ široko koristi kao pokazatelj kvalitete zraka u zatvorenom prostoru i učinkovitosti ventilacije.
Prema uobičajenim europskim smjernicama, kvaliteta zraka u zatvorenom prostoru općenito se smatra dobrom kada razine CO₂ ostaju ispod 800 ppm. Razine između 800 i 1400 ppm ukazuju na umjerenu kvalitetu zraka, dok koncentracije iznad 1400 ppm upućuju na nedovoljnu ventilaciju. U praksi mnogi standardi preporučuju održavanje razina CO₂ što bliže vanjskim uvjetima (oko 400–500 ppm), pri čemu se vrijednosti ispod 1000 ppm često koriste kao opći cilj za dobro ventilirane prostore.
Povišene razine CO₂ mogu utjecati na ugodu i kognitivne sposobnosti. Koncentracije iznad približno 1500 ppm povezane su sa smanjenom koncentracijom, glavoboljama i pospanošću, dok su niže razine povezane s boljom produktivnošću i kognitivnim funkcijama. Pri izuzetno visokim koncentracijama (iznad 100.000 ppm), CO₂ može uzrokovati nedostatak kisika i ozbiljne zdravstvene posljedice; međutim, takve se razine u normalnim uvjetima ne pojavljuju.
Razine CO₂ u zatvorenom prostoru mogu se učinkovito kontrolirati osiguravanjem dovoljnog dotoka svježeg zraka. To se može postići pomoću mehaničkih ventilacijskih sustava ili otvaranjem prozora. Praćenje kvalitete zraka u zatvorenom prostoru može pomoći u optimizaciji strategija ventilacije, osobito pri usklađivanju unosa svježeg zraka s razinama vanjskog onečišćenja. Dodatne mjere, poput izbjegavanja pušenja u zatvorenom prostoru, korištenja kuhinjske ventilacije (npr. napa) i upravljanja brojem ljudi u prostoru, također mogu pomoći u održavanju nižih koncentracija CO₂. Iako biljke mogu imati mali pozitivan učinak, pravilna ventilacija ostaje najučinkovitije rješenje.