Snježne padaline često stvaraju dojam svježeg i čistog zraka. Bijeli pokrivač, smanjena buka i mirniji ritam svakodnevice lako nas navedu na zaključak da je kvaliteta zraka uistinu bolja. No, iskustvo i podaci pokazuju da je stvarnost dosta složenija.
Iako se snježni dani često povezuju s čišćim zrakom, podaci sa senzora pokazuju da se kvaliteta zraka značajno mijenja kroz tri faze: prije, tijekom i nakon snježnih padalina. Te promjene nisu uvijek vidljive niti ih možemo ispravno procijeniti osjetilima, ali ih senzori kvalitete zraka bilježe vrlo precizno.
U trenucima kada sve izgleda mirno i čisto, podaci često otkrivaju sasvim drugačiju priču.
Prije snijega: tiha napetost
Netom prije nego što ulice prekrije snježni pokrivač, često vlada stabilna, mirna atmosfera. Cirkulacija zraka je slaba pa se hladan zrak slabije miješa s toplijim, što sprečava raspršivanje štetnih čestica koje ostaju koncentrirane blizu tla – tamo gdje ljudi dišu.
U takvim uvjetima, senzori često bilježe povišene vrijednosti PM2.5 i PM10 čestica, kao i drugih štetnih plinova, čak i kad nebo izgleda vedro i čisto.
Zrak je tih, gotovo bez mirisa… ali pod površinom se skriva nevidljiva napetost koju uređaji jasno mjere.
Tijekom padalina: kratkotrajna obnova
Kada snijeg počne padati, događa se prirodni fenomen poznat kao mokro taloženje – proces u kojem oborine hvataju lebdeće čestice i dovode ih do zemlje, čisteći zrak. Ovo je trenutak kada vanjske senzorne stanice često bilježe pad koncentracija PM čestica pa zrak doista, makar i privremeno, postaje “čišći”.
Upravo zato prve snježne pahulje često doživljavamo kao trenutak smiraja – barem dok ih ne moramo uklanjati s automobila ili pločnika. Dok ih promatramo kroz prozor, sve djeluje tiše, sporije i čišće, barem na prvi pogled, a podaci sa senzora često potvrđuju da u tom trenutku doista dolazi do privremenog poboljšanja kvalitete zraka.
Kad se snijeg ispreplete s vjetrom i preraste u mećavu, zrak više ne miruje. Vjetar razbija stabilne slojeve, raznosi zagađivače i često donosi kratkotrajno olakšanje – iako se vani čini da je vrijeme najgore, zrak koji mjerimo može biti čišći nego dan ranije.
Nakon snijega: stvarnost se vraća
Kada prestanu padati pahulje, a tlo i dalje škripi pod nogama, atmosfera često postaje stabilna i mirna, s malo vjetra i slabim miješanjem zraka, što pogoduje zadržavanju onečišćenja pri tlu. To je vrijeme idealno za inverziju. Tada se hladan zrak blizu tla ne miče, a topliji zrak iznad ga “zarobi”.
U takvim uvjetima:
- kućanstva intenzivnije lože grijanje
- promet se vraća u normalu
- zagađivači ostaju “zarobljeni” blizu tla
Senzori ponovno bilježe porast PM2.5 čestica i drugih onečišćenja, što je često kontradiktorno onom mirnom dojmu koji se vidi kod gledanja samo kroz prozor.
Na prvu se čini kao da je snijeg pročistio zrak, ali stvarnost nije baš takva. Istraživanja pokazuju da koncentracije PM2.5 često padaju tijekom padalina, ali nakon prestanka oborina i stabilizacije atmosferskih uvjeta one se ponovno povećavaju jer zagađivači ostaju u prizemnom sloju bez disperzije – upravo zbog slabog miješanja zraka i stabilne atmosfere nakon snijega.
Snijeg može prekriti tragove, ali senzori ostaju objektivni svjedoci onoga što u zraku ostaje.
Europa pod povećalom: blaže zime, ista mjerenja
Iako studije o utjecaju snijega kao takvog variraju ovisno o lokalnim uvjetima i klimatskim razlikama, europske institucije jasno pokazuju veliku važnost praćenja i upravljanja kvalitetom zraka tijekom cijele godine – uključujući zimske uvjete kada meteorologija snažno utječe na koncentracije čestica. To je posebno važno jer sitne čestice PM2.5 i dalje predstavljaju glavni zdravstveni rizik u gradovima i naseljima širom Europe.
Europska agencija za okoliš (EEA) navodi da su u 2023. i 2024. gotovo 92 % mjernih stanica zabilježile koncentracije PM2.5 iznad smjernica Svjetske zdravstvene organizacije – iako mnoge još udovoljavaju službenim europskim limitima.
EU, s druge strane, radi na pooštravanju standarda kvalitete zraka kako bi se bolje uskladili s najnovijim WHO-ovim preporukama i smanjili zdravstveni rizici povezanih s onečišćenjem zraka. To uključuje reviziju postojećih direktiva i postavljanje strožih godišnjih ograničenja za čestice poput PM2.5.
Unatoč smanjenju emisija u zadnjim desetljećima zahvaljujući regulacijama i tehnologijama čišćeg sagorijevanja, onečišćenje zraka i dalje ostaje vodeći okolišni zdravstveni rizik u Europi i glavni razlog za prerane smrti zbog respiratornih i kardiovaskularnih bolesti.
To znači da čak i u zimskim uvjetima, kada snijeg privremeno može sniziti koncentracije čestica, pitanja poput trajnih izvora emisija, meteoroloških inverzija i dugotrajnog izlaganja PM2.5 ostaju važna za čistoću zraka i zdravlje građana.
Pogled u senzore ipak je pouzdaniji od pogleda u nebo
Snijeg može privremeno i prividno “oprati” zrak, ali to je samo dio priče.
Podaci senzora pokazuju da kvaliteta zraka pulsira s padalinama i nakon njih – i da ono što mi osjećamo nije uvijek ono što naša pluća zaista udišu.
Dok se svjetla grada ogledaju u snježnim pahuljama i škripi snijeg pod nogama, vrijednosti koje mjere senzori ostaju najtiši, ali najpouzdaniji pripovjedači. Oni nam pomažu razumjeti nevidljivo zrak kojeg dišemo kroz cijelu godinu.
Sadržaj ovog bloga pripremljen je na temelju dostupnih znanstvenih istraživanja, relevantnih stručnih izvora kao i podataka senzora, uključujući i interne analize temeljene na mjerenjima te je isključivo informativnog karaktera.